ponedjeljak, 11. ožujka 2013.

Grah sa dimljenim bademima

Treba mi grah na novi način a nema boljeg načina nego ubaciti nešto novo. Ove sjemenke zvane badem sa aromom dima sam bila kupila frendici da joj odnesem i na kraju su ostale kod mene. Al su dobro poslužile te sjemenke da obogate okus graha i daju novu dimenziju. Nakon kušanja moram priznati da je grah sa ovime unutra toliko sličan grahu sa mesom da ga skoro nisam mogla pojesti. Izgleda da su bademi i pustili nešto svoje masnoće i stvarno je grah imao okus kao da je sa suhim mesom. Mastan i dimljen. Prevarit se može svakog mesojelca na ovaj način.

1 konzerva crvenog graha
1 vrećica badema sa aromom dima
pola povrtne kocke
1 tofu kobasa (jer je bila blizu)
malo tjestenine (jer ja tak volim)

Ljudi često vele da se dobar grah daleko čuje al to je jednostavno pogrešna pretpostavka. Dobar grah se uopće ne čuje. Ako je pravilno skuhan. Naime. Grah sadrži lektine koji su još poznatiji i kao antinutrijenti  a ometaju apsorpciju vitamina te rade sitna oštećenja na sluznici crijeva. Naravno ako još k tome nešto tamo i fermentira, il se nađe previše ugljikohidrata koji završe gdje ne treba i evo male noćne muzike. Najbolji način da se spriječe takve stvari je poznavanje namirnice. Suhi grah se obično namače preko noći, ne samo da omekša i tim se skrati vrijeme kuhanja (što se nesmije - grah se treba dugo kuhati al o tome kasnije) nego se time grah potiče na fermentaciju. Namakanjem i ostavljanjem na toplome se potiču enzimi koji služe sjemenki da isklija, da počne pretvarati škrob u vrlo lako probavljiv oblik. I ne samo škrob već i proteine i minerale čime se povećava iskoristivost iste. Tko ima vremena obrađivati suhi grah, samo dajte. Tko nema, uzme konzervu. Kod konzerviranja graha, on se zajedno sa vodom zatvara u konzeru, te se konzerva kuha oko 30 minuta vjerojatno na 130°C (ne da mi se ić po knjigu) da se inaktiviraju ti isti enzimi i ubiju potencijalne bakterije. Kako god, grah iz konzerve nije potpuno kuhan i grozim se onih recepata gdje se samo otvori konzerva te se grah "samo izmiješa sa ostalim sastojcima u hladnu salatu". Grozota. Jer grah nije kuhan, on je samo omekanio al je još uvijek pun lektina i zato nezdrav. Lektin biljci služi kao zaštita od grabežljivaca a ako ga čovjek previše pojede izaziva upale po tijelu. Čitat više ovdje. Kod konzerviranja dolazi do otvrđivanja vanjske ovojnice graha te je on nekako slabije podložniji raspadanju, što je dobro u konačnici, te osim toga grah boravi u vodi u koju otpušta lektine i oni se mogu ukloniti ukoliko se grah nakon otvaranja konzerve dobro ispere pod mlazom vode te stavi kuhati na minimalno još sat vremena.

Dakle, grah se ispere te se stavi u čistu vodu u koju se doda pola povrtne kocke (može i cijela) i ostavi da se kuha jedno sat vremena. Pred kraj  kuhanja doda se vrećica badema (može i pola vrećice jer mi se činilo da se grah izgubio pod bademima) te malo tjestenine i eventualno narezana tofu kobasica. I ne čuje se ništa.....osim mljac mljac....

Nema komentara: