četvrtak, 3. siječnja 2013.

Veganske kremšnite

Ljudi pričaju o tome. Restorani svi to nude. Jedan klasični veganski recept. Nažalost u mojoj verziji je to malo teško postići. Bez kupovnog lisnatog i kupovnih pudinga od vanilije mislim. I tako sam ja maznula najviše kopirani recept za te kremšnite na internetu a ima i na ovoj stranici i rekoh pa ja sam maher, ja mogu prokljuviti i ovu tajnu. Mislim nije da nisam kuhala puding bez kukuruza do sad, ne? I mogu samo opet i opet ponoviti: blago meni sa receptima koje pišu ljudi koji ne rade po tom receptu i pojma nemaju kaj pišu. Fino piše u receptu kako napraviti domaće lisnato. Izvaljati 6 dijelova tijesta na 1-2 milimetara tanko tijesto te to *podići* i *staviti peći*. Ne piše na koji način se postigne da lisnato, koje mora biti ledeno a i ledeni pekač mora ići u vruću pečnicu se podigne nakon što je razvaljano na prozirnu krpicu jer je to nemoguće. Jedan milimetar tanko tijesto se jedva drži za sebe. I jedini način da bude tako tanko i da se da *dići* je da se napravi vučeno tijesto, koje se dodatno obradi komadima maslaca da se dobe rupe. Jedan iz teorije kuhanja mam odmah. Ima onaj sistem sa zamatanjem i valjanjem koji se koristi za scallion pancakes (specifikus palačinke kineski recept luđačka priprema bolje ne pitat). I sigurna sam da ima sistem za izradu vlastitog lisnatog isto tako ali da ne uključuje tak površnu obradu tijesta kao što je to napisano u receptu. Dakle autor nikad nije radio domaće lisnato (a ni vučeno) tijesto. Mogu samo misliti kakav je onda ostatak i dobro da sam dalje radila po svojemu. Tko zna kak bi ispalo. Sam bi bacila novce a niš ne bi postigla. Uglavnom okus nema veze sa kremšnitama jer nema okus po jajima a kombinacija okusa koja je ispala je potpuno nespojiva. Već vidim da ću ovaj recept morati dorađivati kroz nekoliko pokušaja jer iako je prvi dojam nešto prestrašno u ustima kad se očekuje kremšnita, kao kremasti kolač koji nije kremšnita bi mogao biti fini jer osvježava i fino je sladak. ALi ne i u ovoj verziji. Recept zapisujem, kolač se pojeo, ali me nije bacio u trans ni približno toliko da to ponudim recimo prijateljima.

Domaće "lisnato"(nije uspješan recept)
250gr margarina
300gr brašna od pira
malo soli
1 prašak za pecivo
sok pola limuna


Ja sam koristila margarin koji u sebi ima burbon vaniliju. Ipak je bila stara godina, nek se slavi, jedan margarin na godinu me nebude ubio mam odmah a vanilija je dala fini miris i okus. Ako je običan margarin, neka ide i jedna vrećica ili dvije burbon vanilije u tijesto. Uglavnom, margarin mora biti na sobnoj temperaturi te se sastojci izmiješaju vilicom, nikako ne rukama, podijele na 6 jednakih dijelova (po receptu) te stave u zamrzivač na 15ak minuta. Do tud je po receptu. Dalje sam ja po svojem pa mi je tijesto ispalo predebelo. Jer sam spekla kompletnu količinu zajedno. Ipak bi trebalo postići od te količine dvije kore za pekač od 32 cm. Uzme se papir za pečenje, posloži u pekač, te se tijesto iz zamrzivača prstima i palcima utisne u tanku podlogu veličine pekača te se izvadi prva "kora" i ostavi u zamrzivač pa se isto ponovi sa ostatkom tijesta. Sad bi trebalo svaku koru speći posebno s tim da pekač mora ići direktno iz frižidera u vruću pečnicu. Ja sam zajedno pa eto. Margarin se nije ponašao kao maslac, niti je tijesto bilo kao vučeno pa se sve skupa zbog povećane količine masnoće pretvorilo u prhki keks - tijesto. Sad znam od čega se sastoje kupovni keksi. Dječica to nikako ne bi smjela jesti, pa to je sama mast i prašak za pecivo. Uglavnom se peče oko 30-40 minuta na 200°C dok rubovi ne počnu dobivati na boji.

krema:
litra rižinog mlijeka
250 gr rižinog brašna
250 gr šećera u prahu
burbon vanilin šećer
1-2 žličice kurkume

Kremu dobro prokuhati s tim sa da se mlijeko polako dodaje a i dodaje se brašna ako se ne zgusne, već prema potrebi. Nema veze ako se ne uspije zgusnuti odmah i sad jer će se zgusnuti hlađenjem, no ipšak mora biti barem malo kremasto i djelovati kao puding. Kremu ohladiti na sobnu temperaturu te preliti preko "kore" i ostaviti da se hladi minimalno preko noći. Što duže stoji to se bolje stisne, tako da je najbolje raditi dan ranije. Krema je fina. Malo brašnasta al to je zato jer sam imala samo integralno rižino brašno, sigurna sam da je sa domaće napravljenim brašnom od bijele riže puno bolji efekt. Al keks od pira si nikako ne paše kao podloga, ni izglednom, ni teksturom. Ja sam ih uspjela vaditi van i nisu curile.Osvježavajuće al recept treba mijenjati....

Nema komentara: