ponedjeljak, 16. srpnja 2012.

Savijača sa zelenom tikvom


Nešto sam odgađala ovaj recept iz nekog meni nepoznatog razloga no ipak je red došao i na njega. Vjerojatno jer mi se nije dalo raditi domaće vučeno tijesto, no strah od propadanja tikava je ipak jači he hee. I tako sam se odlučila napraviti ga danas.

Vučeno tijesto od pirovog brašna (spelt phyllo)
300 gr integralnog brašna od pira
3 žlice ulja
1 žlica limunovog soka
150ml hladne vode
prstohvat soli

Voda mora biti hladna, čim hladnija to bolje, posebno ako se ovo radi ljeti kad je sobna temperatura viša od idealne (23°C) za vučeno tijesto. Sve sastojke treba mijesiti i to ručno i čim duže. Minimalno 10 minuta. Tijesto će od onog koje je sve samo ne ljepljivo postati prilično ljepljivo. Mijesiti treba sa skupljenim prstima, tako će se manje ljepiti. Ja sam dok me rame nije zabolilo, podijeliti na 2 dijela kako god se da, zaliti svaki uljem da se ne posuši i ostaviti oko 3 sata da se formira gluten.

Nadjev od zelene tikve
1 zelena tikva (valjda je srednje veličine, meni je izgledala ogromna)
1 zobeno vrhnje
200 gr mljevenog maka
1 Alnatura Streichcreme (Kraüter)


Tikva se oguli i nariba, posoli te ostavi da se ocijedi na neodređeno. Recimo jedan sat. Ionako se poslije mora cijediti tekućina pa je svejedno. Nek se samo suši. Streichcreme se pomiješa sa zobenim vrhnjem da se razrijedi te se sve skupa pomiješa sa makom. Nakon nekog vremena se tikva cijedi rukama tako da se bez pardona i milosti gnječi u šaci. Tekćine izađe za nepovjerovati. Onda se taj ostatak prstima ponovo razvuče u tikvine rezance i pobaca po smjesi maka i vrhnja te izmiješa.


Tijesto je ispalo preodlično i jednostavno se razvuče rukama na mokroj krpi, fila se, zarola se uz pomoć krpe (a tako se i prebaci u pekač)  te se peče barem sat vremena na 160°C da se voda sva ispari. Ne maže se dodatno sa masnoćom izvana da se lakše posuši. Pekla sam dok se nije osjetio miris pečenog tijesta, nešto više od sat vremena i stvarno je fino ispala ako se zanemari slatkasti okus pirovog brašna. Fali još malo kiselkastog okusa, a baš sam si mislila dal da stavim žlicu limunovog soka u smjesu il ne i bilo bi dobro da je i jedna žlica soka unutra, da malo ubije slatkoću pira. Tijesto za sebe je savršeno pečeno i tekstura je fina (mekana), pravo domaće vučeno tijesto. Fila je isto fina, pečena i nepečena. A kolač dolazi do pravog izražaja tek drugi dan kada se pospe šećerom u prahu.


Nema komentara: